Datum objave: 21.11.2017

 

Završio je i drugi Response Weekend u Zagrebu. Tri dana smo trenirali, učili nove stvari, ponešto se zabavili i ostavili sve zalihe energije u dvorani. Nezgodno bi bilo uspoređivati prošlu i ovu godinu, tematika se previše razlikuje, ali nama je ovaj kamp bio bolji. Imali smo priliku detaljnije obraditi nekoliko tema, te dublje ući u problematiku. Općenito govoreći, nije isto raditi seminar i kamp. U obje će se varijante priprema raditi dulje vremensko razdoblje, no egzekucija nije ista. Polaznici i instruktori imaju isti ritam kad krene kamp – krevet, dvorana, krevet – i tako sve do zadnjeg dana. Poslije brojnih kampova na kojima smo i sami bili polaznici, ovo nam je drugi pokušaj da odigramo suprotnu ulogu. Posao ili užitak? Ovo drugo, posve sigurno, jer se posao odrađuje u fazi pripreme, a rad s polaznicima ne bi izabrali kao zvanje kad u njemu ne bi uživali.

 

Izazov nam nije bio samo tematika kampa, već i rad na više lokacija što podrazumijeva pomno planiranje i otvorenost za moguće poteškoće u hodu. Sretni smo što je sve prošlo glatko, jer bi stvarno bila šteta da gun threat solutions temu nismo potkrijepili radom u streljani, a posebno u onom ambijentu preuređene javne garaže iz drugog dana. Ponekad, kad radite samoobranu, morate izaći iz okvira dvorane, morate iskusiti što ona znači u stvarnom svijetu, morate naučiti da je Krav Maga naporna i prljava, da se napadi i prijetnje događaju u mračnim prostorima izvan vaše komforne zone. Nadamo se da ste iz iskustava drugog dana naučili da preživljavanje ovisi o vašoj odlučnosti i brzoj reakciji. Uostalom, jeste li uopće pobrojali točkice po tijelu? Svaka od njih predstavlja krivi trenutak, krivi korak, možda sekundu predugo razmišljanje o tehnici ili nesigurnost u sebe. Nadamo se da ste iz streljane naučili da oružje nije uvijek ugodno držati u ruci, da izaziva strahopoštovanje, da ono može biti opasno čak i kad nema metaka, da vas može ozlijediti na razne načine. No, jednom kad krenete nema više stajanja, nema repeticija, idete do kraja.

Iznad svega, nadamo se da ste nešto naučili. Kad se vratimo na izazovnost tematike ovogodišnjeg Response Weekenda, prije svega mislimo da je potrebno prilagoditi rad da bude jednako koristan potpunim početnicima, kao i onima koji već imaju određenih iskustava. Točno ono što smo vam naglasili u nekoliko navrata, možda ste se prvi put susreli s konceptom prijetnji vatrenim oružjem, pa vam je sve bilo novo, a možda ste već znali nešto i sad vam je bila dobra prilika da radite na detaljima iz nekog drugog kuta gledanja. Za rad s vatrenim oružjem, pa tako i pištoljem često se spominju krilatice kao što su: „slow is smooth, smooth is fast“ ili „speed is fine, but accuracy is final“. Uglavnom nam obje žele poručiti da su zadržavanje smirenosti, te precizna i kontinuirana izvedba, bitniji od neartikulirane agresije kako u samom obrambenom dijelu tehnike tako i u samom pucačkom dijelu, ukoliko smo na to prisiljeni. Pa smo tako i mi na samom kampu više smirivali strasti nego dozvolili da se one razbuktaju, jer pištolj sam po sebi već dovoljno podiže razinu stresa u situaciji samoobrane. Prvi dan smo se najviše bavili osnovnim konceptima, radnjama koje se uvijek mogu upotrijebiti, koje izvlačimo iz prirodnih reakcija i time izbjegavamo efekt smrzavanja. Rad s prijetnjama vatrenim oružjem pripada cjelini namijenjenoj naprednim vježbačima, težište je Graduate curriculuma, te se nastavlja u složenijim varijantama i iznad toga. No, tema je specifična jer jako stavlja naglasak na naučeno iz početne baze i preporuka je da se s ovim tehnikama polaznici suoče što ranije kroz svoje treninge kako poslije ne bi imali problema s detaljima i finim pokretima. Iz ovog nam je izašla osnovna motivacija za temu kampa. Htjeli smo šarenu grupu ljudi, različitih iskustava i sposobnosti, staviti u situacije povećanog stresa kako bi im pokazali da su u stvarnosti svi uvijek jednaki, ispred cijevi se može naći bilo tko. Drago nam je da ste na grupnoj razini pozitivno reagirali na takav koncept treninga, da ste postavljali prava pitanja i neumorno radili na ispravcima.

Prošle godine je onaj feelgood faktor nekako bio veći, osjećali smo se bolje. Ove godine smo u svim fazama kampa preispitivali sebe. Jesmo li napravili kakvu pogrešku, jesmo li sve pokrili? Je li pokazano i objašnjeno bilo dobro i jezgrovito? Imaju li polaznici redovite pauze, kako i koliko prilagoditi intenzitet? Daleko od toga da se radi o nesigurnosti, dapače, ali morate misliti i o grupi i o pojedincu. Iz svega ovog, te baš zbog svega ovog, nama je ove godine Response Weekend bio bolji. Stalo nam je da pružimo što bolje iskustvo našim polaznicima, da izvuku maksimum iz treninga, te ponajviše da taj jedan vikend u studenom bude za pamćenje. Kako smo naglasili u najavnom tekstu, kod prijetnji vatrenim oružjem nemate ni milimetra prostora za pogrešku. Ista je stvar i s treningom kod takve tematike, ne smijete si dozvoliti opuštanje. Ozbiljno i profesionalno, te maksimalno angažirano, to nam je bio moto ove godine. Takav smo odaziv protekli vikend dobili od polaznika, od prvog do zadnjeg. Ako je to odraz rada nas instruktora, onda smo sretni jer znači da smo uspjeli u nakani. Hvala vam na tomu!

Da više ne odugovlačimo, zahvaljujemo svim sudionicima kampa na tri dana druženja i odlične suradnje. Zahvaljujemo našoj organizaciji na podršci, te partnerima koji su upotpunili cijelu ovu priču. Hvala svima koji su nam pomogli da Response Weekend zaživi opet. Pozdravljaju vas vaši instruktori i asistenti! Vidimo se opet sljedeće godine...