Response weekend - polaznici Datum objave: 22.11.2016

Pišemo ovo dan poslije ne znajući kad će tekst biti objavljen. Pišemo dok umor još nije napustio tijelo, dok sabiremo dojmove i odgovaramo na brojne poruke. Dosta je posla još ostalo iza nas, treba pregledati stotine fotografija, treba se vratiti počistiti dvoranu jer već večeras nastavljamo s redovitim treninzima. Međutim, zasad uživamo pred tipkovnicom, valjda smo zaslužili. Neki će reći da je i pisanje posao, da to nije odmor, ali ne i mi. Barem ne danas. Danas će nam prisjećanje na protekla tri dana biti užitak.

A kako i ne bi bio!? Imali smo sjajnu grupu ljudi i odličnu radnu atmosferu. Sve je išlo po planu, polaznici su postavljali prava pitanja u pravo vrijeme, neumorno vježbali, a instruktori su bez greške odgovarali svim zahtjevima ovakvog kampa. Sigurno da mislimo kako je kamp bio uspješan. No, kako mjeriti uspjeh? Prema feedbacku iza testiranja polaznika? Prema feedbacku sudionika kampa? Prema nasmijanim licima i riječima zahvalnosti? Ne znamo zapravo, to je intimno, najlakše je reći da se radi se o osjećaju zadovoljstva. Nije nam bilo lako. Ne mislimo o aktivnostima u dvorani, to se uvijek mora odraditi bez greške. Polaznicima kamp traje od 9 do 17h, a instruktorima počinje dosta ranije, te završava često i po nekoliko sati poslije, kasno navečer. Svaki od dana zahtijeva posebnu pripremu, to je vrijeme kad se priprema dvorana i oprema, kad se organiziraju dodatne aktivnosti, no isto tako i jedino vrijeme kad smijete biti umorni ili bolesni. Tri dana nisu previše da ne bi preživjeli ili da bi se žalili, ali su više nego dovoljna za stvaranje novih prijateljstava i onog osjećaja povezanosti koji se javlja kroz naporan rad u zatvorenoj grupi.

Kako drukčije objasniti da je obična rečenica poput „Ja se ispričavam!“, postala neslužbena krilatica Response Weekenda? Obična šala u pravom trenutku, nešto da razbije napetost i umor, povezala je sve sudionike kampa i uveseljavala ih kroz sva tri dana. Neka ostane naša mala tajna kako je do nje došlo i što nam je značila. Te tri male riječi su ono što će naši polaznici odnijeti sa sobom kućama, što će im izmamiti osmijeh kad se sjete što su radili u studenom 2016. Nitko se neće sjećati udaraca i modrica, što su jeli za ručak ili s kim su u paru koju tehniku odradili. Dobro, kad po prvi put doživite ugriz ispod pazuha, a bilo je i toga, teško ćete zaboraviti tako nešto. Izgleda da za sve postoji prvi put.

Ovaj je kamp bio prvi put da su naši instruktori samostalno organizirali i proveli ovakav događaj. To je još jedna naznaka rasta naše organizacije. Imali smo brojne kampove dosad, ali uvijek su ih vodili strani stručnjaci ili naši stariji instruktori. Sad smo se našli u situaciji da su instruktori nove generacije potpuno sazreli da iznesu cijeli projekt na vlastitim leđima. Istina, trebalo nam je puno vremena, ali put sazrijevanja nikad nije lak. Naši polaznici to najbolje znaju. Tri dana smo radili s grupom, ali individualno su svi potpuno različiti. Na različitim stupnjevima, od onih koji nikad nisu bili na polaganju do nekih koji su već na G2 stupnju, od tinejdžera do 57-godišnjaka, od polaznika u top formi do onih koji kronično vuku ozljede koje im ograničavaju  motoričke sposobnosti. U grupi su svi bili jednaki i radili isto, krenuli od nule i na kraju vježbali tehnike daleko iznad svog stupnja. Napredak je bio očit na samom kraju. Poslije tri dana napornih treninga, brojnih korekcija i savjeta, testiranje je pokazalo da su svi postali bolji prilikom zadnjeg izlaska iz dvorane nego što su bili kad su u nju ušli. Trud i rad, jedina formula za uspjeh.

Što se tiče uspješnosti, naravno da moramo spomenuti da su za nju itekako zaslužni i instruktori koji naporno rade s tim polaznicima iz tjedna u tjedan. Tu se najbolje ocrtava prednost rada u ovakvom sustavu jer je svaki od sudionika došao na kamp dobro pripremljen i s dovoljnim predznanjem. Ovo je dakako olakšalo voditeljima kampa da odrade svoj posao što bolje. Međutim, rad kroz kamp nije isto što i redoviti trening. Prvenstveno, kad samo usporedite satnicu, lako je izračunati da se u tri dana može pokriti materijal za koji bi inače bila potrebna dva mjeseca ili više. Dalje, trening je prilagođen jer iziskuje dodatne napore koje nije lako izdržati. Istovremeno, odlična je prilika da se s polaznicima radi na dodatnim detaljima koje oni inače lako zaborave kroz duže vremensko razdoblje. Da ne nabrajamo dalje, zaključit ćemo da je sustav najjači kad ima dobre instruktore koji znaju svoj posao. Naša dvojka koja je iznijela kamp svakako taj posao zna dobro odrađivati. Iako su na kraju sudionici bili testirani, naši instruktori su ti koji su zapravo s velikim uspjehom položili test. Pokazali su da mogu i da znaju, pokazali su na svom primjeru da je cijela organizacija došla do novog stupnja sazrijevanja.

Na kraju bismo samo htjeli od srca zahvaliti svim sudionicima kampa na ukazanom povjerenju. Više od toga, na uloženom trudu i uistinu sjajnoj radnoj atmosferi. Bio nam je užitak! Hvala Splitu, Zadru, Puli i Zagrebu! Vidimo se nekom drugom prilikom i sretno na službenom testiranju! Mi se ispričavamo! wink

Pročitaj i:

Response