Važnost komunikacije dijete-roditelj-instruktor

Komunikacija s roditeljima posebno se naglašava u sustavima u kojima se dijete razvija i raste (predškolski i školski) jer bi obitelj te vrtić, škola ili druga obrazovna ustanova, trebali imati zajednički cilj - dobrobit djeteta. 

Subjektivna dobrobit djeteta vezana je i uz način provođenja slobodnog vremena (dijete bira hoće li to biti igra, bavljenje sportom, glazbom). Kada dijete dio svog slobodnog vremena provodi na treningu, roditelji, trener (instruktor) i dijete su itekako povezani i njihova međusobna komunikacija se ne bi trebala zanemariti.

Što govorimo, a što razumijemo?

Komunikacija podrazumijeva odašiljanje, prenošenje i primanje poruka. Svaka obavijest koju nekome dajemo zapravo je paket koji sadrži mnoštvo poruka pa je proces komunikacije izuzetno složen i podložan smetnjama. 
Poslana i primljena poruka mogu se značajno razlikovati.

Tako rečenica koju instruktor kaže roditelju nakon treninga, npr. “Danas je odbio sudjelovati u svim aktivnostima.” može imati jedno značenje za instruktora: prenosi samo činjenicu, želi pokazati svoju zabrinutost, misli da imaju dovoljno dobar odnos da bi to svi zajednički riješili ili želi da roditelj popriča s djetetom.
Dok roditelj može iščitati drugo značenje: možda će se također fokusirati na sam sadržaj i činjenice, doživjeti to kao neuspjeh instruktora da se nosi s djetetom, možda će doživjeti tu rečenicu kao kritiku sebe i svog djeteta ili će imati potrebu objašnjavati instruktoru zašto je to tako.

Što nam može pomoći u kvalitetnijoj komunikaciji?

Uključenost djeteta u fizičke aktivnosti važno je za fizičku, ali i psihološku dobrobit.
Rekreacijske aktivnosti djeluju odgojno na dijete, no to je samo jedan od brojnih faktora koji mu pomažu na razvojnom putu.

Socijalne vještine (npr. kako ćemo komunicirati, rješavati probleme, nositi se sa svojim emocijama) potrebne su nam za uspješnu prilagodbu i integraciju u društvo. One se uče od najranije dobi i temelj socijalnog razvoja djeteta je roditeljski odgoj. Na to se nadovezuju utjecaji ostatka obitelji, vrtića, škole, vršnjaka, zajednice kao i odnosi između tih elemenata (npr. odnos roditelja i učitelja). 

Ako su sve tri strane tzv. sportskog trokuta - i dijete i roditelj i instruktor motivirani za suradnju stvorit će se kvalitetno okruženje za učenje i pozitivan emocionalan razvoj, a prijenos znanja, vještina i navika bit će bolji.

To se ne odnosi samo na trening nego i na obrasce suradnje, podrške i na učenje od modela.
Važni su:

• odnos koji roditelj ima s djetetom
• kako ga motivira
• koliko je naglašena važnost razvoja i uživanja u aktivnosti u odnosu na samu najbolju izvedbu 
• koliko dijete osjeća podršku od strane odraslih koji se brinu o njemu 
• kako komuniciraju instruktor i roditelj 
• koliko je roditelj upoznat, zainteresiran i aktivno uključen u aktivnosti svog djeteta 

Ovakva uključenost roditelja pomaže u izgradnji boljeg odnosa roditelj - dijete.

Važno je na početku razumjeti i razjasniti međusobna očekivanja - što od treninga i suradnje očekuje dijete, što roditelj, a što instruktor. Potrebna je komunikacija sve tri uključene strane. Roditelj i instruktor dijele odgovornost za napredak i obrazovanje djeteta te je potreban prostor za raspravu i zajedničko rješavanje problema.

Okolnosti ponekad mogu biti  izazovne

Ako postoji problem, ponekad postupak jedne od uključenih strana izazove ljutnju kod ostalih i sl.
Kada komuniciramo o zahtjevnim temama, to može buditi snažne osjećaje i tada nam pomaže razvijeni odnos povjerenja i suradnje. U samoj situaciji možemo preispitati i sva moguća druga objašnjenja zašto se netko ponaša na određeni način (osim onog vlastitog uvjerenja i objašnjenja situacije koje nas je razljutilo). Ako npr. osoba s kojom komunicirate djeluje rezervirano i brzo završi razgovor, možda će vas naljutiti ako vjerujete da joj niste simpatični ili ju ne zanimate. Drugačiju emociju će izazvati ako imate uvjerenje da tu osobu nešto muči ili jednostavno nema vremena u tom trenutku jer radi nešto drugo. 

Kada postoji problem, važno je reći (i slušati) perspektivu svih uključenih strana.  Budući da te strane dijele zajednički cilj (napredak djeteta) potrebni su povjerenje i jasna komunikacija.

Iz perspektive instruktora...

Iz perspektive instruktora, treninzi za djecu su najveća radost, ali i najveća odgovornost. 
Kao roditelji uvijek dajemo sve od sebe kako bi usmjerili svoje dijete ili nekoliko djece ka uspješnom odgoju i razvoju.
No kao instruktori nosimo tu istu ulogu za grupu djece, u kojoj je svako dijete dragocijeno i različito.

Upravo zato nam je od velike važnosti odnos i kvalitetna komunikacija s roditeljima, kako bi bolje upoznali svoje najmanje polaznike, pronašli idealni pristup svakome od njih, zajedno s njima postigli željene ciljeve te usmjerili naš zajednički odgoj u istome pravcu.

Autorice: 
Dobrila Zvonimira Paulić, dipl.psih.
Irena Isomura, instruktorica Expert 1

Možda vas zanima:

Literatura:

• Ajduković i sur. (2020). Subjektivna dobrobit djece u Hrvatskoj, Zagreb: UNICEF. Raspoloživo na:  https://www.unicef.org/croatia/media/5136/file/Subjektivna%20dobrobit%20djece%20u%20Hrvatskoj.pdf 

• Barić, R. i Horga, S.(2006). Psihosocijalni i odgojni aspekti interakcije trenera i djeteta sportaša // Sport i zdravlje djece i mladih-Zbornik radova / Grgurić, Josip ; Batinica, Maja (ur.).Zagreb: Quo vadis tisak,  str. 78-83 

• Hrabri telefon: Slobodno vrijeme i vaše dijete (Internet). Raspoloživo na:  https://odrasli.hrabritelefon.hr/clanci/slobodno-vrijeme-vase-dijete/ 

• Lisinskienė A. i Šukys, S.(2014). The athlete triangle: Coach, athlete and parents as an educational system.Global Journal of Sociology 4 (2) 46-51.

• Pregrad i sur. (1996). Stres, trauma, oporavak. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć

• Rosenberg, M . (2006.). Nenasilna komunikacija, Osijek: Centar za mir, nenasilje i ljudska prava.

• Seligman, M. (2005). Optimistično dijete, IEP, Zagreb.

• Schulz von Thun, F. (2001). Kako međusobno razgovaramo 1: Smetnje i razjašnjenja. Zagreb: Erudita.

• Socijalne vještine djeteta –vodič za roditelje. Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba, Zagreb, 2015. https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/socijalne-vjestine-djeteta/ 

• Vasta, R., Haith, M.M. i Miller, S.A. (1997.). Dječja psihologija, Jastrebarsko: Naklada Slap.