Od skrbnika do sparing partnera, uz tinejdžere kod kuće uloga roditelja se mijenja i postaje puno izazovnija

Adolescencija se često (i u literaturi i među roditeljima) naziva razdobljem krize, bure, stresa, često smo i vrlo kreativni kada dajemo nazive ovom razdoblju života.

Razmislite malo o razvoju svojeg djeteta od rođenja pa do sada - jeste li imali više razdoblja kada ste proživljavali neku “krizu”, kada je postojala nova stepenica ili korak koji ste morali zajedno svladati? Bilo da ste morali prevladati rješavanje sukoba udarcima i ugrizima u jasličkoj dobi, prkos oko treće godine života ili kada ste morali dijete učiti nositi se s pritiskom vršnjaka i novim obavezama sa polaskom u osnovnu školu. Poznato je kako razvoj ima svoje faze, važna razdoblja - u svakoj toj fazi dijete ima određene zadatke koje mora svladati
(u biološkom, ali i u motoričkom, socioemocionalnom te spoznajnom smislu).
Odrasli navedeno trebaju prepoznati i biti podrška - to nije uvijek jednostavan zadatak.

Poznato je kako razvoj ima svoje faze, važna razdoblja - u svakoj toj fazi dijete ima određene zadatke koje mora svladati.
Odrasli navedeno trebaju prepoznati i biti podrška - to nije uvijek jednostavan zadatak. 

Govore nam kako je svaka faza razvoja važna, također i kako su “prve tri godine najvažnije”.
Zašto je onda adolescencija toliko jedinstvena?
Prije svega važno je razlikovati pojam puberteta koji označava biološke promjene od pojma adolescencije koji označava psihološke promjene koje prate tjelesni razvoj. Možda je odgovor u tome kako je ovo razdoblje zbilja prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob? U tome što ponašanje adolescenata ide od potpunog suprotstavljanja roditeljma do potrebe za toplinom i zaštitom? Ili u okolini koja je istovremeno sve privlačnija, ali je i izvor straha? 

Jesper Juul tvrdi kako je shvaćanje da adolescencija sama po sebi uzrokuje sukobe s roditeljima mit - sukobi nastaju najčešće jer roditelji nisu dovoljno spremni prepoznati kako dijete postaje jedinstvena i neovisna osoba. Radi se o tome da dvoje ili više ljudi jednostavno želi različite stvari. Promjenom perspektive iz koje roditelj gleda na ovaj dio odrastanja, može se mijenjati i komunikacija s djetetom. Juul ističe još jednu važnu promjenu - uloga roditelja se mijenja- od pametnog skrbnika postaje sparing-partner. Ova uloga ima dvije dobre osobine - on pruža najveći otpor čineći pritom najmanje štete.

Uloga roditelja se mijenja- od pametnog skrbnika postaje sparing-partner.

Nabrajati niz promjena koje mladi doživljavaju u ovom razdoblju preopširno je za namjenu ovog teksta. Uzmimo samo promjene u fizičkom izgledu, pojavu nezadovoljstva fizičkim izgledom, preokupiranost mislima da su u središtu pažnje, da ih drugi stalno procjenjuju te da nitko ne proživljava takve osjećaje kao oni sada, zaljubljivanje. Uz to postaju kritični prema roditeljima i emocionalno se odvajaju od njih što može biti teško za obje strane.

Što roditelji mogu učiniti?

Prvo, sjetite se svog odrastanja. Kako vam je bilo? Jeste li ponekad imali dojam da nitko ne razumije kako vam je? Imali ste doživljaj kako ste neranjivi i niste razumjeli zašto se vaši roditelji toliko brinu, ljutilo vas je to jer nemaju povjerenja u vas? Iako se svijet u kojem smo mi odrastali razlikuje od svijeta u kojem odrastaju današnja djeca, može li vam neko od vlastitih iskustava pomoći da bolje razumijete svog tinejdžera? 

Zatim, informirajte se o ovoj fazi razvoja - možda je nešto što vas brine očekivano ponašanje, a ne znak da ste zakazali kao roditelj. Normalno je da doživljavate gubitak bliskosti, moći, kontrole i povjeravanja od strane djeteta. 

Literatura se ipak slaže oko nekih savjeta i ovdje ćemo sažeti neke od njih:

• Učite ih preuzimanju odgovornosti.
  Odvajanje (ali ne i izoliranje od obitelji) je dio odrastanja. Sada vaše dijete želi samostalno odlučivati i treba iskusiti posljedice svog ponašanja. Isto tako i vi trebate preuzeti odgovornost za vlastite osjećaje i reakcije.
• Dozvolite im da sudjeluju u obiteljskim odlukama.
• Razgovarajte s njima, o vrijednostima, životu.
  Dijete može iskazati svoje mišljenje, a vaše pokazivanje poštovanja prema tome mišljenju (iako se ne slažete s njim) pomaže izgradnji povjerenja.
• Slušajte! U komunikaciji provjerite je li vaša interpretacija onog što ste čuli točna. 
• Pokažite primjerom. Važno je i kako vi izražavate vlastitu ljutnju, frustraciju, kako rješavate probleme, koliko ste iskreni s njima (i dalje uče od vas iako će to teško priznati). 
• Važno je uspostaviti dijalog (za razliku od pregovora, monologa i slično - to pretpostavlja otvorenost, zanimanje za drugoga i spremnost na to da ćemo doći do novih spoznaja. Priznati kako se osjećate i zajedno s djetetom potražiti rješenja za sukobe koje imate može biti konstruktivno. Pitajte ih za mišljenje i za pomoć - pokažite kako imate povjerenja.
• Dajte im prostora za razvoj neovisnosti, a preuzmite ulogu savjetnika kada vas to traže.
• Dajte im vremena za razmišljanje o sebi - trebaju biti sami sa sobom (kada im je to potrebno).
• Kontrola vlastitih reakcija. Kada im poželite reći “Ne!”, zastanite i pustite im da kažu svoje razloge zašto nešto traže. Tada procijenite hoćete li biti fleksibilniji ili ipak nećete popustiti. Ako ste donijeli neku odluku, razgovarajte iskreno s njima, obrazložite zašto ste nešto odlučili.
  I dalje je važno postavljanje jasnih pravila, očekivanja i osobnih granica.
• Probajte pronaći vremena za zajedničke aktivnosti.
  Otvaranje razgovora može biti veliki izazov u ovoj dobi, no ovdje svakako pomažu zajednički interesi i zajedničke aktivnosti, tj. provedeno vrijeme.
• Edukacija o seksualnosti nije jedan veliki razgovor nego kontinuirani proces u kojem dijete dobiva odgovore koji su razvojno primjereni. Želite da vaše dijete ima pouzdane i točne informacije.
• Dio odrastanja su i mediji te korištenje društvenih mreža - informirajte dijete i sebe o sigurnom korištenju medija, potičite ga na kritičko promišljanje, razgovarajte o temama kao što su npr. nasilje ili diskriminacija.

To je proces rada i na sebi samima.
Svatko tko radi s djecom zna da se jednako važno baviti i roditeljima - razmišljajte i o sebi. Kakva je vaša neverbalna komunikacija i ton glasa? Jeste li sigurni u svoje odluke? Koji su izvori vašeg zadovoljstva u životu? Što radite kada imate problem? Ispričate li se kada ste pogriješili? Sjetite se da od vas djeca uče o osjećajima i odnosima. 

Promatrajte ih i zapitajte se - obraćate li pažnju na ono što je lijepo
ili vam u oči upada ono što nije u redu?

Postoje situacije koje posebno zabrinjavaju roditelje adolescenata. To su problemi sa školskim neuspjehom, markiranjem, ljutnjom i agresivnim ponašanjem, laganjem, prkosom, otporom, bježanjem od kuće, krađama, promjenama u raspoloženju ali i delinkvencijom, ovisnostima, samoozljeđivanjem i poremećajima hranjenja.

U redu je priznati da je ovo zaista težak zadatak i izazovan proces. Upravo zbog toga trebate biti otvoreni pronaći nova rješenja.
Ne postoji jedinstveno rješenje ili recept za svaku od navedenih situacija. Nekada rješenje ovisi i o odnosu koji ste do sada imali s djetetom. Kada dođu problemi podijelite brige s obitelji i prijateljima, a ako osjetite kako vam se preteško nositi sa situacijom ili promjene narušavaju razvoj ili ugrožavaju zdravlje djeteta potražite pomoć stručnjaka za dijete i svakako za sebe. 

Već spominjani Jesper Juul savjetuje da nekad jednostavno zastanete i pokušate uživati u svojoj djeci, takvima kakvi jesu.
Promatrajte ih i zapitajte se - obraćate li pažnju na ono što je lijepo ili vam u oči upada ono što nije u redu? Savršenstva nema, niti mi nismo savršeni. Na kraju, važno je da budete svjesni kako je suočavanje s izazovima odrastanja ponekad lagano, ponekad iznimno zahtjevno, ali osim rada s djetetom i razvijanja odnosa s njim, potreban je i rad na samome sebi. 

Autorica: mag.psih.Dobrila Zvonimira Paulić