Vrijeme čitanja: 2min
U nedavnoj situaciji elementarne nepogode u kojoj smo se zatekli, mnogi su roditelji zabrinuti za svoju djecu i pitaju se kako im objasniti što se događa te kako im biti podrška u danima koji dolaze.
Razumjeti traumu...
Kako bismo krenuli putem oporavka, prvo moramo razumjeti što se dogodilo. Potresi koji su se nedavno dogodili predstavljaju traumu. Traumatski događaj je događaj izvan granica uobičajenog iskustva, predstavlja prijetnju sigurnosti i integritetu nas samih ili nama bliskih ljudi ili ljudi u našem okruženju. Zbog svog intenziteta dovodi do patnje kod većine ljudi neovisno o njihovom psihofizičkom stanju prije samog događaja. Traumatizacija se može javiti i zbog izloženosti tuđim traumatskim iskustvima. Važno je znati kako su naše reakcije na traumatsko iskustvo univerzalne i neizbježne.
Mogu se javiti npr. poteškoće s pamćenjem, koncentracijom, bolovi u trbuhu, znojenje, povlačenje u sebe ili agresija, te emocije tuge, straha, tjeskobe, ljutnje. To su razumljive i normalne reakcije na nenormalne okolnosti.
Najmlađoj djeci je teško riječima opisati svoje misli ili osjećaje. Samo neki primjeri ponašanja koja se mogu javiti su strahovi od odvajanja, samoće, promjene u apetitu, regresivna ponašanja (ponovno se jave ponašanja koja su već nadvladali - npr.noćno mokrenje, ponaša se kao da je mlađe).
Starija djeca se mogu povlačiti od vršnjaka, odbijati ići u školu, imati psihosomatske tegobe, ponašati se agresivno, imati osjećaje intenzivne tuge, biti pojačano zabrinuti, razdražljivi ili ravnodušni, razviti osjećaj bespomoćnosti…
Kako pomoći djetetu...
Iako je ovih dana mnogo tekstova o potresu i načinima suočavanja sa teškom situacijom, ovo je tek kratki pregled onog što savjetuju i u čemu se slažu stručnjaci, a na što bismo kao odrasli trebali obratiti pozornost. Na kraju ovog teksta u popisu literature, bit će navedeno nekoliko relevantnih izvora koji mogu pomoći roditeljima u podržavanju djeteta u nošenju sa ovom situacijom. U navedenom, uz savjete o nošenju sa trenutnom situacijom ćete pronaći i aktivnosti i metode opuštanja koje možete koristiti s djecom.
Odrasle osobe u djetetovoj okolini, a posebno roditelji, su ti koji djetetu mogu pomoći u oporavku i izgrađivanju osobne otpornosti. To je posebno teško kada su i sami roditelji pogođeni iskustvom traume uz dugotrajnu izloženost stresu zbog pandemije koronavirusom. Zato je jako važno da roditelj vodi brigu o sebi kako bi mogao pomoći djetetu.
Jasno je kako nema čarobnog rješenja, ali ipak možemo učiniti nešto. Prvo se trebamo pobrinuti za djetetove i vlastite osnovne potrebe (fizičku sigurnost, toplinu, redovito uzimanje obroka, pokušati se naspavati). Tek onda se možemo brinuti o emocijama. Ako je potrebno razgovarajte s drugima, pokušajte doći do osoba s kojima se inače osjećate dobro, tražite ih podršku.
1. | Djetetu budite dostupni (i fizički i emocionalno tako što ćete mu dozvoliti da se izrazi kako se osjeća). |
2. | Razgovarajte o strahu. Što je to? Čemu služi? |
3. | Pitajte dijete što misli o svemu i kako se osjeća. Provjerite s kojim informacijama raspolaže. |
4. | Normalizirajte djetetove osjećaje - npr. recite djetetu kako je u redu biti prestrašen, kako se mnogi isto tako sada osjećaju. Važno je razumjeti kako na traumatski događaj različito reagiramo (bilo da nam je potrebna fizička blizina drugih ili želimo biti sami). |
5. | Uvažite djetetove potrebe i osjećaje. Možda se trenutno boji spavati samo u sobi ili želi spavati u trenirci. |
6. | Vi ste djetetov model ponašanja i od vas uči o osjećajima. Možete mu reći kako se osjećate (pazeći da ga ne preplavite svojim brigama). Od vas će naučiti kako je u redu pokazati osjećaje i razgovarati o njima. Možete im pokazati što vi radite da biste se osjećali bolje. |
7. | Pokušajte zadržati vašu obiteljsku rutinu koliko je to moguće. |
8. | Odgovorite mu na pitanja koja postavlja (koliko može razumjeti). |
9. | Objasnite djetetu što je potres, odgovorite iskreno, bez previše detalja koje dijete ne može razumjeti, nemojte obećavati kako više neće biti potresa. Koristite relevantne izvore informacija. |
10. | Informirajte se i objasnite djetetu što sve možete učiniti prije i tijekom potresa, a što nakon. Tko ili što vam može pomoći. To mu može dati mali osjećaj kontrole. |
11. | Važno je promisliti kojim vijestima i u kojoj količini izlažemo sebe i dijete. Iako je važno biti informiran, treba pratiti informacije koje su točne i iz provjerenih izvora, te općenito djetetu ograničiti stalno izlaganje vijestima o potresu. Razmislite o tome koliko vama i vašem djetetu pomažu, a koliko odmažu neprestana izloženost društvenim mrežama ili pojedinim aplikacijama. |
12. | Sjetite se tko ili što vam je prije pomoglo kad vam je bilo teško. Radite zajedno što vas inače opušta, što volite. Grlite se, razgovarajte, crtajte, igrajte se, čitajte priče ili slušajte pjesmice. |
Na kraju, ne smijemo zaboraviti biti blagi i strpljivi prema sebi i prije svega dati si vremena. Ako vas ipak ponašanja vašeg djeteta brinu, mislite kako predugo traju i remete svakodnevno funkcioniranje, obratite se stručnjaku za pomoć.
Autorica: Dobrila Zvonimira Paulić, magistra psihologije
Pročitaj i:
LITERATURA I IZVORI:
-
Arambašić, L.(1996). Trauma. U: Pregrad, J. (ur). Stres, trauma, oporavak. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.
-
Bubić, A. (2020). Kako pomoći sebi i bliskom drugom u trenutku traume?
-
Buljan Flander, G. i sur. (2020). Djeca i obitelji prije, tijekom i nakon potresa. Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
-
Centar za rehabilitaciju ERF (2020). Kako biti podrška djetetu u nošenju sa strahom od potresa?
-
Online platforma: Kako si? (2020). Kako pomoći djetetu da prebrodi strah od potresa
-
Online platforma: Kako si? (2020). Što nakon potresa?
-
Puljiz Vidović, S. (2020). Što je traumatski događaj (i kako se nositi s njim)? Zagrebačko psihološko društvo.
-
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. (2020). Potres. I ovo će proći.
-
Povjerenstvo za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Grada Zagreba (2020). Podrška na dlanu.
-
Zagrebačko psihološko društvo (2020). Trauma, video.