Datum objave: 11.10.2022

Kretanje kao osnovna potreba djeteta

Jedna od osnovnih potreba koje djeca moraju zadovoljiti da bi se pravilno razvijala je kretanje. 

Međutim, kod djece s poteškoćama u razvoju razina tjelesne aktivnosti puno je manja u odnosu na njihove vršnjake urednog razvoja.

Upravo tjelesnom aktivnošću možemo utjecati na razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, a uz to kondicijski status pomaže u održavanju koncentracije, primjerice prilikom mirnog sjedenja u školi. Osim toga, veća razina tjelesne aktivnosti potiče razvoj opažanja, predočavanja, mašte, mišljenja, pamćenja i dr.  

 

Postavljanje rutine i ciljeva

Kod djece s poteškoćama potrebno je uključivanje u sportske aktivnosti već od najranije dobi kako bi djetetu ta aktivnost postala dio rutine i svojevrsna navika.

Time se ostvaruju pozitivni učinci na rast i razvoj djetetove osobnosti, kao i njegovog cjelokupnog intelektualnog razvoja.

Tijekom aktivnosti važno je postavljanje konkretnih ciljeva i izazova na pravilan način i u skladu s djetetovim mogućnostima, a s obzirom na stupanj teškoće te stanja i reakcija u svakodnevnom funkcioniranju.  

 

Socijalno-mentalni benefiti treninga

Kroz uključivanje u sportske aktivnosti dijete s poteškoćama u razvoju razvija osjećaj pripadnosti, samopouzdanije je i stvara pozitivnu sliku o sebi, pozitivan pogled na svoje sposobnosti, lakše upravlja vlastitim emocijama, a doživljavanjem uspjeha pojačava se njegova motivacija za tom tjelesnom aktivnošću.

Uz to, očituje se poboljšanje socijalizacije i komunikacije, povećanje snage, smanjenje zdravstvenih tegoba, optimiziranje tjelesnog funkcioniranja, sprječavanje ozljeda kao i poboljšanje rada pojedinih organa i organskih sustava.

Inkluzijom djece s poteškoćama u razvoju u grupe djece urednog razvoja, što je krajnji cilj, uklanjaju se predrasude što doprinosi povećanju socijalnog prihvaćanja različitosti.

Potiče se društvena uključenost, poboljšava se cjelokupna kvaliteta života i smanjuje se ovisnost o drugima u svakodnevnom životu.  

 

Autorica: Kristina Frančić mag. pedagogije