Datum objave: 19.10.2022
Razvoj djeteta u sportu
Sportske aktivnosti imaju velik utjecaj na razvoj djeteta, kako onoga djeteta urednog razvoja, tako i djeteta s teškoćama u razvoju. Znanstvena istraživanja pokazuju da su djeca koja su se bavila nekom tjelesnom aktivnošću od najranije dobi imala bolju koordinaciju, ravnotežu, grubu i finu motoriku i bila su zdravija od djece koja se nisu bavila tjelesnom aktivnošću. Isto tako, sportske aktivnosti kod djece razvijaju poželjne osobine te nude modele za identifikaciju koji utječu na kasniji razvoj djetetove ličnosti i stvaranje pozitivne slike o sebi.
Sport kao oblik socijalizacije
Sportske aktivnosti doprinose većoj socijalizaciji, boljem razvoju socijalnih vještina, te na kraju i inkluziji čime se postiže veća socijalna osjetljivost. Djeca s teškoćama u razvoju često imaju smanjene društvene aktivnosti i rjeđe kontakte s djecom koja su izvan njihovog područja kretanja (škola, terapijske skupine i sl.). Također imaju više izazova prilikom uključivanja u neke sportske aktivnosti. U kontaktu s ostalom djecom, razvija se emocionalna inteligencija, a tjelesna aktivnost utječe i na poboljšanje regulacije emocija. Isto tako, sport djecu uči da moraju poštivati pravila, ali i kako sudjelovati u grupnim aktivnostima u skladu s određenim pravilima.
Uloga roditelja kroz sportske aktivnosti
Roditelji djece s teškoćama u razvoju nerijetko se susreću s izazovima vezanim uz odgoj i obrazovanje svoje djece. Velika većina roditelja izbjegava uključivanje djeteta u sportske aktivnosti radi prevencije ozljeda. No upravo sportske aktivnosti djeci pomažu u razvoju motorike i potiču veću razinu tjelesne aktivnosti koja je preduvjet dobrog zdravstvenog stanja. Uz to, sportske aktivnosti kod djece s teškoćama stvaraju osjećaj samopouzdanja koji vodi prema samostalnosti i neovisnosti u ostalim aspektima života. Stoga je uloga roditelja izrazito važna prilikom uključivanja djeteta s teškoćama u sportske aktivnosti.
Autorica: Kristina Frančić mag. pedagogije
