Datum objave: 11.08.2022

Zaštita osoba

Pojam zaštita osoba uglavnom vežemo uz pojedince koje to rade profesionalno, u sustavu policijskih ili vojnih jedinica, te tjelohranitelja koji taj posao rade u privatnom sektoru. Međutim, svatko od nas može se naći u situaciji da je verbalno ili fizički napadnuta nama bliska osoba ili da svjedočimo napadu na nepoznatu osobu. Tada se u nama probudi želja da spriječimo takvu situaciju i zaštitimo napadnutu osobu, naročito kada je znatno slabija u odnosu na napadača.

Postoji velika razlika između samoobrane i zaštite osoba.
Ukoliko netko napadne nas, dovedeni smo u situaciju u kojoj moramo reagirati i sami poduzeti neku akciju, međutim kada svjedočimo sukobu između drugih osoba, susrećemo se s nekoliko opcija: 

  • udaljiti se od sukoba i ne umiješati se 
  • pozvati pomoć 
  • uključiti se u sukob i tako sav rizik preuzeti na sebe

Upravo ovo preuzimanje rizika dovodi do toga da se ljudi okupe oko sukoba i samo ga promatraju, nerijetko i snimaju. Čim postoji izbor, znači da moramo donijeti odluku i svjesno ući u sukob koji nije usmjeren na nas i to čini ključnu razliku između samoobrane i zaštite osoba. U slučaju napada na nas, odluku da mi postanemo žrtva donio je napadač, a u ovom drugom slučaju tu odluku donosimo mi sami.

Dvije grupe situacija

Kada analiziramo najčešće situacije koje se mogu dogoditi, onda dolazimo do zaključka da postoje dvije grupe situacija:

  1. Kada se osoba koju želimo zaštititi nalazi u našoj neposrednoj blizini ili u našem društvu.
  2. Kada se radi o sukobu koji nije neposredno uz nas, nego smo ga uočili i želimo reagirati.
    (npr. U javnom prijevozu, ili u nedavnom slučaju kada je muškarac nožem ozlijedio dvoje male djece)

U prvom slučaju, najčešće se radi o zaštiti osoba koje poznajemo, i koje se nalaze neposredno uz nas. Samim time u sukobu možemo sudjelovati od početka, jer je napadač prišao osobi koja se nalazi pored nas i dosta često možemo koristiti tehnike pregovaranja da deeskaliramo sukob, i možemo stati ispred osobe, tako da imamo neposredan kontakt sa napadačem.

U drugom slučaju često se radi o osobama koje ne poznajemo, ali su puno slabije od napadača i u nama se javi želja da ih zaštitimo. Tu se najčešće radi o situacijama u javnom prijevozu, gdje neka osoba maltretira nekoga od putnika ili vozača, o napadima muškarca na ženu, napadima na djecu i sl. ili o napadima skupine napadača na jednu osobu. U ovim situacijama najveći je problem što se u sukob uključujemo naknadno i ne poznajemo dinamiku situacije, odnosno ne znamo pozadinu napada.

Proces rješenja

Ovi scenariji imaju nešto zajedničko, a to je proces donošenja odluka.
Kako bi donijeli ispravnu odluku kada se nalazimo u ovakvom sukobu, postupak izgleda ovako:

  1. Detekcija problema:
    postajemo svjesni da problem postoji ili jednostavno osjetimo da nešto nije u redu.
  2. Profiliranje ili dijagnoza: 
    nazivamo problem pravim imenom.
  3. Razmatranje dostupnih opcija: 
    pokušavamo raščlaniti problem na manje dijelove, kako bi ga lakše mogli riješiti.
  4. Izbor najbolje opcije: u ovoj fazi osobe koje nisu vješte u donošenju odluka jednostavno kupuju vrijeme, što može biti dobro, ali ih često dovodi do neadekvatnog rješenja.
  5. Izvršenje

 

Krav Maga sustav poseban naglasak stavlja na razvoj mehanizma donošenja odluka pod stresom, koje nam osim u ovakvim situacijama mogu pomoći u bržem donošenju ispravnih odluka što nam koristi kako u privatnom tako i u poslovnom životu.

 

Marijan Škiljić, glavni instruktor Krav Maga Hrvatska

Pročitaj i: