Zaštita osoba
Pojam zaštita osoba uglavnom vežemo uz pojedince koje to rade profesionalno, u sustavu policijskih ili vojnih jedinica, te tjelohranitelja koji taj posao rade u privatnom sektoru. Međutim, svatko od nas može se naći u situaciji da je verbalno ili fizički napadnuta nama bliska osoba ili da svjedočimo napadu na nepoznatu osobu. Tada se u nama probudi želja da spriječimo takvu situaciju i zaštitimo napadnutu osobu, naročito kada je znatno slabija u odnosu na napadača.
Postoji velika razlika između samoobrane i zaštite osoba.
Ukoliko netko napadne nas, dovedeni smo u situaciju u kojoj moramo reagirati i sami poduzeti neku akciju, međutim kada svjedočimo sukobu između drugih osoba, susrećemo se s nekoliko opcija:
- udaljiti se od sukoba i ne umiješati se
- pozvati pomoć
- uključiti se u sukob i tako sav rizik preuzeti na sebe
Upravo ovo preuzimanje rizika dovodi do toga da se ljudi okupe oko sukoba i samo ga promatraju, nerijetko i snimaju. Čim postoji izbor, znači da moramo donijeti odluku i svjesno ući u sukob koji nije usmjeren na nas i to čini ključnu razliku između samoobrane i zaštite osoba. U slučaju napada na nas, odluku da mi postanemo žrtva donio je napadač, a u ovom drugom slučaju tu odluku donosimo mi sami.
Dvije grupe situacija
Kada analiziramo najčešće situacije koje se mogu dogoditi, onda dolazimo do zaključka da postoje dvije grupe situacija:
- Kada se osoba koju želimo zaštititi nalazi u našoj neposrednoj blizini ili u našem društvu.
- Kada se radi o sukobu koji nije neposredno uz nas, nego smo ga uočili i želimo reagirati.
(npr. U javnom prijevozu, ili u nedavnom slučaju kada je muškarac nožem ozlijedio dvoje male djece)
U prvom slučaju, najčešće se radi o zaštiti osoba koje poznajemo, i koje se nalaze neposredno uz nas. Samim time u sukobu možemo sudjelovati od početka, jer je napadač prišao osobi koja se nalazi pored nas i dosta često možemo koristiti tehnike pregovaranja da deeskaliramo sukob, i možemo stati ispred osobe, tako da imamo neposredan kontakt sa napadačem.
U drugom slučaju često se radi o osobama koje ne poznajemo, ali su puno slabije od napadača i u nama se javi želja da ih zaštitimo. Tu se najčešće radi o situacijama u javnom prijevozu, gdje neka osoba maltretira nekoga od putnika ili vozača, o napadima muškarca na ženu, napadima na djecu i sl. ili o napadima skupine napadača na jednu osobu. U ovim situacijama najveći je problem što se u sukob uključujemo naknadno i ne poznajemo dinamiku situacije, odnosno ne znamo pozadinu napada.
Proces rješenja
Ovi scenariji imaju nešto zajedničko, a to je proces donošenja odluka.
Kako bi donijeli ispravnu odluku kada se nalazimo u ovakvom sukobu, postupak izgleda ovako:
- Detekcija problema:
postajemo svjesni da problem postoji ili jednostavno osjetimo da nešto nije u redu. - Profiliranje ili dijagnoza:
nazivamo problem pravim imenom. - Razmatranje dostupnih opcija:
pokušavamo raščlaniti problem na manje dijelove, kako bi ga lakše mogli riješiti. - Izbor najbolje opcije: u ovoj fazi osobe koje nisu vješte u donošenju odluka jednostavno kupuju vrijeme, što može biti dobro, ali ih često dovodi do neadekvatnog rješenja.
- Izvršenje
Krav Maga sustav poseban naglasak stavlja na razvoj mehanizma donošenja odluka pod stresom, koje nam osim u ovakvim situacijama mogu pomoći u bržem donošenju ispravnih odluka što nam koristi kako u privatnom tako i u poslovnom životu.
Marijan Škiljić, glavni instruktor Krav Maga Hrvatska
Pročitaj i: