Uobičajene reakcije na strah i kako ih prevladati II dio

U prošlom smo tekstu naglasili važnost implementacije mentalnog treninga u vašu uobičajenu rutinu. Razlog tomu je, kako smo objasnili, pojava stresa i straha u neočekivanim i opasnim situacijama. No, što su zapravo stres i strah? Da bi vam to približili, ovog se puta zadržavamo na ključnim pojmovima i procesima koje prate nasilne konfrontacije.

Što su stres i strah, te kako utječu na vašu izvedbu?

Stres se javlja kao odgovor na društvene, tjelesne i duševne stresore. 

• Društveni su stresori vaša razmišljanja o tomu što drugi misle o vama. 
• Tjelesni su stresori, primjerice, hladnoća, bol, umor, preglasni zvukovi itd. 
• Mentalni se stresori javljaju kao rezultat vaših vlastitih misli o tomu što bi se moglo dogoditi ili što treba učiniti, npr. u slučaju fizičkog napada.

Sva se ova tri stresora mogu javiti i utjecati na vas kad se nađete u neočekivanim i nepoznatim situacijama te dovesti do stanja stresa. Stres je uzrokovan aktivacijom nečeg što se zove stresna reakcija ili emocionalni šok do čega dolazi kad neku situaciju prepoznamo kao opasnu. Iz toga slijedi logika da će različite osobe određene situacije precipirati kao više ili manje opasne ovisno o tomu koliko se dobro mogu nositi sa stresom.

Ovo je jedan od razloga koji govori u korist mentalnog treninga. Dakle, on nam pomaže da budemo spremniji u situacijama potencijalne opasnosti. Prema definiciji, stres je napetost ili nevolja uzrokovana vlastitim emocionalnim stanjem. Nastaje kad postoji nesrazmjer između očekivanja postavljenih u nekoj situaciji i vaših mogućnosti, kad morate analizirati veliku količinu nepoznatih podataka u datom trenutku. Stres znači aktivaciju autonomnog živčanog sustava, odnosno njegovog simpatičkog dijela ili simpatikusa. Javlja se kao odgovor na vanjski podražaj, na nešto što se dogodilo u vašoj okolini, zbog čega se mozak i tijelo pokušavaju nositi s nepoznatom situacijom u kojoj ste se našli. Strah je, jednostavno rečeno, emocija izazvana nekom prijetnjom. Rezultat toga je promjena u ponašanju, traumatični događaj može uzrokovati primjerice bijeg, skrivanje ili smrzavanje. Strah se može javiti kao emocionalni odgovor na stimulans izazvan trenutnom situacijom ili zbog iščekivanja nekih budućih događaja. Govorimo o situacijama koje percipiramo kao rizične po naše zdravlje ili život, status, utjecaj, sigurnost... Naša vlastita procjena opasnosti u određenim situacijama vodi do javljanja straha, što uzrokuje odgovor u obliku konfrontacije, bijega ili izbjegavanja takve situacije. Ovo se još naziva ,,borba ili bijeg" (fight or flight), prirodni odgovor našeg tijela u opasnosti, koji u ekstremnim slučajevima emociju straha može zamijeniti jezom ili užasom, što ima za posljedicu smrzavanje ili paralizu u kritičnim situacijama.

Znanstvena literatura ne ostavlja mjesta sumnji da stres i prateće tjelesne reakcije imaju snažan utjecaj na naše zdravlje i sposobnost reakcije. Stoga nam se nameće pitanje o strategijama suočavanja, odnosno koje bi bilo najbolje naučiti i uvježbavati? Nažalost, nema jednostavnog odgovora na to. Sve ovisi o vašoj trenutnoj životnoj situaciji, poslu, prethodnim iskustvima, itd. Dobar primjer korištenja uspješnih strategija suočavanja imamo iz studije Britanske vojske iz 80-ih godina prošlog stoljeća. Njihovo je vojno osoblje koristilo pozitivno razmišljanje kao primarnu strategiju tijekom Falklandskog (Malvinskog) rata.

Reakcija na strah

Često je stres popraćen nepoželjnim i negativnim posljedicama koje prepoznajemo u četiri glavna područja. 

1. kognitivno ili spoznajno područje, te se odnosi na ono o čemu razmišljamo
2. somatsko ili tjelesno, vezano uz reakcije unutar našeg tijela
3. emocionalno, što osjećamo
4. bihevioralno i odnosi se na naše ponašanje, ono što činimo ili ne činimo.

Pod reakcijom na strah misli se na proces analize određenog događaja u okvirima negativnosti. Kad se nađete u situaciji koju percipirate kao negativnu i / ili opasnu, proći ćete kroz taj proces. Intenzitet, naravno, ovisi o samoj situaciji. Različito ćemo percipirati različite događaje, odnosno nećemo jednako reagirati u situaciji kad netko viče na nas ili puca vatrenim oružjem u našem smjeru. Ovo vodi jednom od mogućih ishoda kad se nađemo u situaciji „borbe ili bijega“, što se popularno zove „the fight or flight reponse“.

The fight or flight response...

... odnosno ishodi u fazi borbe ili bijega, a prepoznajemo ih sedam:

1. borba
2. bijeg
3. smrzavanje
4. pokoravanje
5. zauzimanje stava
6. gušenje
7. panika

• Borba (fight response) – vaša je reakcija na opasnost da se borite, branite sebe i / ili druge protiv jednog ili više protivnika. Sam pojam i čin borbe ovdje se ne odnosi nužno samo na fizičkoj, već i na mogućnost suprostavljanja na verbalnoj razini. 
• Bijeg (flight response) – vaš je odgovor da pobjegnete od situacije, neovisno radi li se o gorućoj zgradi ili napadaču. 80% ljudi biološki je programirano da pobjegnu od konfrontacije. 
• Smrzavanje (freeze response) – rezultat je osjećaj privremene paralize, zbog straha se ne možete pomaknuti i reagirati. Smrzavanje je kolokvijalno poznato i kao „zajeb“. 
• Pokoravanje (submit response) – predajete se u nadi da će vas zbog toga napadač prestati maltretirati. 
• Zauzimanje stava (posture response) – pretvarate se da ste spremni za borbu. 
• Gušenje (choking response) – imate osjećaj da ne možete gutati ili disati, doslovno kao da vas netko guši. I
• Panika (death grip response) – vrlo snažno, gotovo panično, se držite za nekoga ili nešto, primjerice za kvaku, nečiji rukav ili ruku. Poznate su situacije u kojima su policijski službenici morali ljudima lomiti prste ili ih udariti tako da padnu u nesvjest kako bi ih odvojili o nečeg za što se grčevito drže.

U zaključku, jednostavno je nužno da znate ponešto o tomu kako se nositi sa strahom i stresnim situacijama. Upravo o tomu će biti više riječi u trećem, posljednjem, izdanju ovog teksta.

Ole Boe (KMG Expert 3), autor originalnog teksta, već je 17 godina Krav Maga instruktor, od 1998. godine kad je završio obuku kod Eyala Yanilova. Član je KMG-ovog Global and International Teama (GIT),  te ima završen doktorat iz kognitivne psihologije. Kao instruktor, u nekoliko je zemalja policijskom i vojnom osoblju vodio obuku za blisku borbu i borbeni mentalitet, te je zaslužan za implementaciju koncepta upravljanja stresom pri Norveškoj vojnoj akademiji.