Datum objave: 24.03.2020

Vrijeme čitanja: 2min

U posljednje vrijeme često čujemo i susrećemo se s terminom „izvanredno stanje“.
Što on zapravo znači? Koristimo li ga ispravno ili je tu samo kako bi opisali situaciju suprotnu od normalnog načina života na kakav smo navikli prije pandemije corona virusa COVID-19?  

Krenimo redom.

Izvanredno stanje ustavna je kategorija ili mehanizam koji država koristi u slučaju prijetnje fizičkoj egzistenciji stanovništva na cijelom državnom teritoriju ili samo na jednom njegovom djelu koji se proglašava dvotrećinskom većinom u Saboru RH, a u njegovoj nemogućnosti proglašava ga Predsjednik RH uz supotpis predsjednika Vlade RH.
Tako su u članku 101. Ustava navedene okolnosti koje prethode uvođenju izvanrednih stanja:

  1. Ratno stanje
  2. Neposredna ugroženost neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske
  3. Stanje u kojem su tijela državne vlasti onemogućena u redovnom obavljanju svoje dužnosti
  4. Velike prirodne nepogode (čl.17) kao što su požari, poplave, potresi, epidemije


Normiranje redovnih zakona proizlazi iz njihove predvidljivosti i lako je moguće da se dogodi rizik neučinkovitosti i da vlast ostane nemoćna. Dobar primjer je ova situacija, pandemija virusa uz snažan potres, koji bi jako teško prošao i kao scenarij za trash film, a kamoli kao stvarnost. Za takve situacije zakonodavac nam je dao mehanizam izvanrednog stanja.

Bitno za naglasiti je, za vrijeme proglašenja izvanrednog stanja prestaju vrijediti „redovni“ zakoni ili većina njih, kao i većina ljudskih prava zajamčenih ustavom i zakonom. Uredbe koje donosi Vlada ili Predsjednik imaju zakonsku težinu.

Republika Hrvatska, kao i većina uređenih demokracija, predvidjela je zakonski okvir u slučaju potrebe zaštite pučanstva od zaraznih bolesti istoimenim zakonom i za sad nam nije potrebno uvođenje izvanrednog stanja.

Kako bi i dalje ostalo tako, izuzetno je važno da svi skupa preuzmemo svoj dio odgovornosti i strogo poštujemo izvanredne mjere koje donosi Stožer civilne zaštite RH. Često na treninzima spominjemo tri faze u kriznim situacijama i suočavanju nastanka problema.

  • fazu negiranja
  • fazu relativiziranja
  • fazu panike ili ako smo utrenirani, suočavanja tj. prihvaćanja.

Tek u posljednjoj, svjesni posljedica, spremni smo se staviti pod veći autoritet.

Znamo da jedinstvena rješenja, tj. odluke koje se donose po "centralnoj liniji" nisu uvijek najbolje za sve pojedince. Tako npr. zabrana izlaska i kretanja za zgradu koja ima 5.000 stanovnika u Zagrebu i ta ista zabrana za obiteljsku kuću s vrtom u njegovoj okolici nemaju jednak učinak, ali odluke se moraju donositi brzo i jasno, jer znamo da je i ne donošenje odluke i preuzimanja odgovornosti u ključnom trenutku zapravo odluka.

U ovakvim situacijama izuzetno je bitno prepoznati problem u što ranijoj fazi, te prevencijom izbjeći veće posljedice, slično kako to radimo na treninzima. U ovakvim okolnostima još više smo dužni brinuti za svoju sigurnost, kao i sigurnost naših najbližih, posebice onih najosjetljivijih, te provoditi mjere osobne i uzajamne zaštite kao odgovorni članovi zajednice u kojoj živimo.

 

Kako bi što prije okončali situaciju u kojoj se nalazimo i kako bi sve ostalo „samo“ na izvanrednim okolnostima, bez potrebe uvođenja izvanrednog stanja:

Poštujmo odluke koje donosi Stožer.
Ne širimo paniku i strah.
Ne širimo lažne vijesti i informacije, provjeravajmo ih na službenim stranicama Stožera civilne zaštite RH

 

autor: Nikola Perić, instruktor Krav Maga Hrvatska

Pročitaj i: