Testiranje? Zašto ne!?

Krav Maga Hrvatska dva puta godišnje organizira testiranje svojih polaznika. Ista se priča ponavlja dvaput godišnje. Različit je samo termin. Pitanje je samo: ljetno ili zimsko testiranje? Isti je pritisak, stres, strah, nesigurnost... Barem nešto od toga ćete osjetiti, ako ne i sve. I to je u redu. To znači da brinete.

Brojna se pitanja vrte po glavi:

• ,,Izaći na testiranje ili ne?"
• ,,Što ako nisam dovoljno dobar?"
• ,, Što ako budem imao loš dan?"
• ,,Što ako padnem?"
• ,,Tko će mi biti sparing parntner?"

Da ne govorimo o strahu od izrugivanja u klubu. To nije nešto na što ćete često naići u KM zajednici, ali, kako kaže Eyal, pad je udarac za ego. Nekima je to dovoljan razlog za prestanak treniranja, iako bi zapravo trebao postati dodatni motiv za nastavak. Za dublje razumijevanje ovih riječi, preporučamo vam da pročitate Eyalov tekst „The benefit of failing“. (Možete ga pronaći na službenoj web stranici KMG-a.)

Niti pad ni prolazak na testiranju ne bi trebale biti stvari oko kojih ćete se gristi ili tugovati, zbog koje ćete slaviti. Da, lijepo je dobiti diplomu i čestitku od instruktora, ali važnija je spoznaja da ste dosegli razinu kvalitete za sljedeći stupanj. Upravo se o tomu i radi kad govorimo o testiranju.

,,Jeste li odgovorili traženom nivou znanja za sljedeći stupanj?"

Samo na jedan način možete dobiti odgovor. Testiranja su teška, stresna i iscrpljujuća, ali ne i nepremostiva zapreka. Znaju to oni koji imaju iskustva. Ako vam se testiranje čini teškim, ako se bojite ili niste sigurni, pitajte svoje instruktore i starije kolege kako im je bilo zadnje 2 - 3 godine kad su ih testirali Tommy, Moran, Ze'ev ili Eyal. Nije im bilo lako, mnogi nisu ni prošli, ali su se za nekoliko mjeseci vratili i pokušali opet. To je odlika pravog borca.

Testiranje i stvarne opasnosti na ulici nisu isto. Ne treba to niti miješati jedno s drugim. Ulica je požar, a testiranje je požar pod kontrolom. No, jedna stvar im je zajednička, a to je trening. Priprema je zapravo jedino na što vi, polaznici i polagači, možete utjecati. Vremena je dovoljno između testiranja za stupnjeve. Sve što radite u tom vremenu, svaki sat treninga koji odradite, na kraju odlučuje kakvi ćete biti na testiranju. Pa čak i ako ne uspijete proći, dobit ćete povratnu informaciju oko toga u čemu ste griješili i na čemu morate više raditi. Cilj je da za svaki viši stupanj morate biti bolji, napredovati i pokazati više. Tehnike moraju biti čvršće i fluidnije, udarci moraju biti precizniji i jači, agresivnost veća, pogreške manje. Stoga je važno da slušate instruktore pa prihvatite savjete i konstruktivne kritike. O konkretnim zahtjevima za pojedine stupnjeve ćemo imati prilike govoriti u budućnosti. Zasad je dovoljno da donesete odluku jeste li spremni za testiranje ili ne.

Prije svega, krenite od sebe. Osjećate li se spremnima? Testiranje se može činiti kao velika zapreka, no kad je jednom svladate shvatite da je bilo lakše od očekivanog. Nažalost, može biti i obratno, ali to ne možete znati dok ne pokušate. Osjećate li strah? To je normalno, svi se boje zato što nema nikakve garancije za prolazak. Zaboravite na strah! Nitko nikada ne bi napredovao u životu da ga tako nešto sputava. Za sva ostala pitanja i nedoumice imate instruktora. Njegova ili njezina je obaveza da vam otvoreno kaže jeste li dovoljno napredovali za testiranje. Tek kad uklonite te početne nesigurnosti, možete mirno stati pred ispitivača koji će vam reći jeste li bili dovoljno dobri ili niste.

Nije tajna kako ćete znati da ste na testiranju odradili dobar posao. Tako što na kraju priče više uopće ne brinete hoćete li proći ili ne. Zapravo, nije Vas briga za ništa. Želite da završi, da se presvučete, spakirate i odete odmoriti.

Možda prođete, možda ne, ali ste dali sve od sebe.

I to je ono najvažnije, morate dati sve od sebe, ne dovodite se u situaciju da žalite za propuštenim. E tan e epi tas! I pazite na svoje partnere!

Na kraju, pokazujete koliko ste sami napredovali (u odnosu na sebe same) od prethodnog testiranja! Sretno!