KM kamp 2016.

Oni s više iskustva u radu kroz kamp uvijek će vam reći da se one prave ozljede, one koje vučete mjesecima, a često ih se nikad ni ne riješite, redovito zarade na kampovima ili kroz instruktorsku obuku. U Zagrebu smo imali Active shooter seminar i većina je instruktora uglavnom razgovarala o ozljedama, pokazivala znakove umora, ukazivala na mjesta koja bole, opisivala tegobe s jednostavnim radnjama kao što su obično sjedanje ili ustajanje. Začudo, nitko nije govorio o testiranju i položenim stupnjevima. Ne, to je sekundarno, iako smo dobili nekoliko novih eksperata i zapravo odradili prilično uspješno testiranje.

Što je onda važno, ako nisu novi stupnjevi? Ozljede se samo broje i normalne su, one dolaze i prolaze, plod su napora i umora, a ne nepažnje i pretjerane agresije. Njih stavimo u ladicu zajedno s diplomama, prisjećamo ih se kroz fotografije i razgovore. Je li važno novo znanje, novi naučeni detalji? Sigurno da jest. Što još, osjećaj pripadnosti, postignuća, olakšanja... osjećaj? Taj osjećaj kad se spremate za trening na kampu i uobičajeni trening u vašim dvoranama, nije to isto. Dapače, potpuno se razlikuju. Do kampa treba doći, treba ga zaraditi, treba biti uporan i uložiti godine truda. Tek onda, da karikiramo, dobijete pozivnicu za kamp. Tek onda treba uložiti nešto dodatno, nešto što vas izdvaja od tisuća vaših kolega i prijatelja koji samo navrate na večernje treninge, dobro se oznoje i ne misle na trening do sljedećeg susreta. Ako imate dovoljno sreće i upornosti, kroz kampove možete ući u elitu, postati Expert level. Takvih smo dobili nekoliko ovaj mjesec i čestitamo im svima od srca! Posve zasluženo kroz dug period odricanja i usavršavanja. Druga stvar je što kampovi više nisu rezervirani samo za instruktore. Krav Maga Hrvatska je narasla i danas uvjete za kamp ispunjavaju mnogi naši polaznici. Uvjete da treniraju s najboljima i uče od najboljih, rame uz rame uz svoje instruktore. Eyal je već prvog dana stao i pobrojao ljude u dvorani, kratko se zamislio i uz osmijeh izrazio nadu da će svi tog dana prisutni jednom postati instruktori. G/E kamp je zasigurno prvi korak k tom cilju.

Govorili smo o osjećaju ranije. Onom osjećaju pripreme za trening i dolaska u dvoranu, ali tu bi se dalo toliko toga još nabrojati... Od pripreme dan ranije vezane uz prehranu, pa održavanje opreme i oprez da imate čistu odjeću, sve mora biti uredno složeno i spremno za sutra ujutro. Čeka vas dug dan, niste odmorni kako god rano zaspali. U glavi vam je kraj, ali on je jako daleko, kraj dana, kraj kampa, možda druge obaveze. Zapravo vas tek zadnji dan nije za ništa briga, iako je zadnji dan uvijek rezerviran za testiranje. No, kad bolje razmislite, nema se smisla nervirati.

Što ste naučili, naučili ste.

Što ste uvježbali, uvježbali ste.

Uostalom, to je samo test i, kako Eyal uvijek kaže, neće svi pasti. Osjećaj početka, on se broji, njega se sjećate. Nećete ljudima prepričavati kako ste zaspali, nego kako vam je bilo teško ustati. Možemo i ovako reći, nećete se s testiranja sjetiti dobro izvedenih tehnika, ali ćete biti savršeno svjesni svojih grešaka, svakog pada na pod od umora i ustajanja da bi nastavili. Nitko se ne sjeća kako je otišao kući poslije treninga, olakšanje nije cilj. Postignuće jest, ali ono dolazi tek kad kamp završi i polako se otpušta tjednima poslije kroz razgovore u vašim dvoranama, uvježbavanje naučenog, trenutke odmora kad ste sretni što imate slobodan dan. Možda se nećete sjećati koga ste sve sreli pred dvoranom, ali znat ćete kako ste došli pred nju, znat ćete kakvo je bilo vrijeme. Onaj osjećaj kad radite zadnjih nekoliko koraka do dvorane, to je teret neumitnog napora. Ali to je nešto što ste zaradili, nešto do čega ste došli kroz godine truda i odricanja. Mnogi taj osjećaj nikad neće doživjeti, osjećaj pripadnosti najboljima i treniranja s elitom. To čini ovaj put vrijednim, čini svaku boljku nevažnom i gura vas naprijed, daje vam zadovoljstvo da ste dostigli jedan od svojih ciljeva.

A Eyal? Što reći o čovjeku koji vam svakog dana daje razlog da se zamislite, da u nevjerici pomislite ,,to nisam znao" ili ,,zašto to meni nije palo na pamet", ma koliko bili dobri kao instruktor ili uspješni kao polaznik? On je prenositelj znanja, nećemo mu se klanjati, već mu samo biti zahvalni. Što je zapravo kamp (ili GIC, kad smo već kod toga), čemu nas uči? Ono što naši polaznici shvate tek prvi put prođu ovakvo iskustvo jest da je Krav Maga sustav. Čini se kao glupa rečenica, ali iznimno je važna. Na redovitim treninzima učite tehnike. Što, kako i zašto, uvježbavate ih kroz scenarije i situacije, ali tehnike ostaju tehnike. Kamp vas uči da počnete razmišljati izvan okvira, izvan pravila, daje vam širi pogled na stvari. Pojam znanja, a spomenuli smo ga na samom početku teksta, ima drugačiju perspektivu na različitim stupnjevima. Iz tog su razloga odvojeni kampovi za P, G i E levele. Kad „samo trenirate“ u svojim dvoranama, naučit ćete samoobranu, to nije upitno. Kad dođete do višeg stupnja, kad zaradite taj kamp, shvatit ćete koliko je sve povezano i koliko toga još ima za naučiti. Perspektiva... za nekog nevažno, ali mijenja percepciju prilikom napretka. Je li kamp za vas, je li to nešto što bi htjeli probati? Sve je stvar postavljanja ciljeva i rada na njima.