Datum objave: 24.02.2017

Puno se zadnjih dana raspravlja o nasilju u društvu. Dobro je razgovarati o toj temi. Posebice je dobro razgovarati prije nego što se nasilje dogodi. Nasilje se spriječava tako da smo svjesni njegova postojanja i poduzimanjem svega potrebnog da do njega ne dođe. Preventivno djelovanje, proaktivno razmišljanje i postupanje jedan je od načina spriječavanja nasilja. Još bolji način uklanjanja nasilja iz društva je život bez nasilja. Svakako, možemo se zapitati da li je to moguće? Pa svakako da je. Svatko od nas može pridonijeti životu bez nasilja, kao što se i pridonosi životu s nasiljem. Dobar način uočavanja vlastite nasilnosti je osviještavanje vlastitog ponašanja u vožnji ili osviještavanja empatije prema svim živim bićima.

Treba li netko patiti da bih ja bio sretan/sretna, sit/a i lijep/a?

To se može svatko zapitati.

Vratimo se sada nasilju kao fenomenu današnjeg društva. Iako možda tako ne izgleda, ali nasilja danas ima manje nego ikada u ljudskoj civilizaciji (barem onoj opće poznatoj). Nasilje nije prihvatljivo kao nekada kada se čovjeka moglo ubiti (i ubijalo se) bez previše razmišljanja. Kada je čovjek, ljudsko biće, bio dehumaniziran i s lakoćom ubijan. Dehumanizacija i nedostatak empatije osnova je za nasilje kod ljudskih predatora, a najčešće razloge za nasilje možemo pronaći u nedostatku/ugrožavanju ljudske potrebe za pripadnosti, ljubavi, poštovanju. Opširna je to tema o kojoj se može napisati knjiga, a ne kratki ovrt.
Ipak, svatko od nas može učiniti puno za daljnje smanjenje nasilja. Može kao svoju životnu vrijednost odrediti nenasilje. Svakodnevno živjeti tu vrijednost u svim situacijama i njegovati je. Može učiti i usvajati one vještine i znanja koje će ljudskim predatorima stvoriti takvu prepreku da će odustati od nasilja jer bi im se nasilje odbilo prema njima samima, a oni ne žele biti žrtve. Ljudski predatori biraju slabe mete, oni nisu hrabri da se suoče s mogućnosti vlastite žrtve. Učenjem vještina i znanja osobne sigurnosti i samoobrane te prihvaćanjem nenasilja kao životne vrijednosti to možemo postići i ostvarujemo. 

Učiti ljude samoobrani kako bi kod njih razvili nasilnost, kako bi ih učinili jednako nasilnima kao onima koji im prijete nasiljem nije baš najbolji put za uklanjanje nasilja. Ne može se nasiljem ukloniti nasilje. Nasilje uvijek stvara nasilje.
Učitelji, mentori, treneri i instruktori koji podučavaju samoobranu, prije svega obučavaju ,,obične" ljude da znaju uočiti, spriječiti i razriješiti nasilje koje im prijeti. Oni ne obučavaju ratnike ili borce, osim ako ne obučavaju u vojsci, policiji ili drugim službama sigurnosti. I tada ne potiču nasilje nego primjereni odgovor u skladu s prijetnjom s kojom se suočavaju.
Ljudi, ljudska bića, u svojoj prirodi nisu nasilni. Poticati nasilje nije ispravan način suočavanja s prisutnim nasiljem.
Razumjevanje nasilja i zašto dolazi do primjene sile treba razumijeti i tada odgovor na prijeteće nasilje ima veću vjerojatnost uspješnosti. Razne tehnike, taktike i procedure mogu biti efikasne, ali za smanjenje nasilja treba puno više. Treba razumjeti funkcioniranje ljudskog bića, njegove motive, fiziologiju i funkcioniranje ljudskog mozga. Treba razvijati sposobnost efikasnog odgovora, sposobnost svjesnog odabira, svijesti o okruženju te ispravne i pravovremene reakcije.

Samoobrana je više od tučnjave i primjene sile. Samoobrana počinje u glavi.

Budite spremni za nasilje, ali njegujte nenasilje.

 

Autor: Kristian Družeta, instruktor

Krav Maga centar Istra